TOSHITSUGU TAKAMATSU SOKE

Toshitsugu (Hisatsugu) Takamatsu se rodio 23. Godine Meiji ere (10.3.1887.), u Akashi-u, provincija Hyogo. Porodica Takamatsu potječe iz Matsugashima-e u Ise. U jednom periodu povijesti porodice, Takamatsu je bio Daimyo tog područja, sa vlastitim Hosokubi dvorcem. Jedan od njihovih predaka je bio Takamatsu Masatoshi. Porodica je, uz to, bila povezana sa hramom Amsuta. Fujiwara Toshihiro je dao porodici Takamatsu makimono zapis zvan Amatsu Tatara koji je čuvao u hramu.

Njegov djed, Toda Shinryuken Masamitsu, je imao kliniku za kosti i Budo Dojo u Kobe-u. U tom Dojo-u on je bio Soke borilačkog sistema poznatog kao Shindenfudo Ryu. Toda je bio 8. Generacija Tozawa Ryu Taro-a i bio je potomak Tozawa Hakuunsai-a, originalnog osnivača Gyokko Ryu Kosshijutsu-a (poglavlje 2). Toda je imao rang samuraja, a potjecao je iz provincije Iga. Neki iz Takamatsu-ove porodice potjecali su iz Takao-a, planinski dio provincije Iga. Takamatsu je rekao da misli da je samo mali dio njegove porodice proučavao Ninjutsu. Toda je još podučavao Shinden Koto Ryu Karate (kasnije promijenjen naziv u Koto Ryu Koppojutsu), Gyokko Ryu Kosshijutsu, Kumogakure Ryu Ninpo, Gyokushin Ryu Ninpo i Togakure Ryu Ninpo Taijutsu. Toda je, osim toga, bio stariji instruktor u Bikenshin Ryu Kenjutsu-u, škola koju su podučavali Tokugawa shoguni i koju je on podučavao u vojnoj akademiji u Nakano-u.

Nakon što je mladog Takamatsua naučio Shindenfudo Ryu, Toda ga je podučavao Koto Ryu i zatim, Togakure Ryu. U to vrijeme Toda je pisao knjigu o vojnoj strategiji te je bio pozvan da daje poduku u Carskoj vojnoj školi. Kasnije su Toda i Takamatsu zajedno izdali vojni priručnik (još nema dokaza da je pronađen), i vojska je prihvatila te tehnike u svoj sistem.

U proljeće, kada je imao 13 godina (1900.g.), Takamatsu napušta srednju školu da bi pohađao Englesku školu George Bundow i Kinesku Klasičnu školu u svom rodnom gradu Kobe-u. Nakon nekog vremena pridružio se školi Takagi Yoshin Ryu, gdje je Mizuta Yoshitaro Tadafusa bio 15. Soke. Trenirao je u njegovom Dojo-u svaki dan i kada je napunio 17 godina, Mizuta mu je dao Menkyo Kaiden iz Takagi Yoshin Ryu-a.

Takamatsu je od očevog rođaka po imenu Ishitani Matsutaro Takekage naučio “Kuki Happo Biken no Jutsu” (Vještinu skrivenog oružja protiv devet demona u osam pravaca – Kukishinden Ryu). Ishitani je, između ostalog, vježbao različite aspekte Ninjutsu-a i podučavao je Takamatsu-a nekoliko drugih škola kojih je, također, bio Soke. To su bile Hon Tai Takagi Yoshin Ryu (koji je Takamatsu već učio kod Mizuta), Gikan Ryu Koppojutsu i Shinden Muso Ryu.

Nakon smrti svog djeda Tode, Takamatsu je otišao u Kinu. Jedan od razloga koje je naveo je bila želja da testira svoj trening i, kako to više nije bilo moguće u Japanu, otišao je u Kinu raditi za mnoge ratoborne vojskovođe raštrkane po Kini.

Prvi put kada je putovao u Kinu, Takamatsu je išao preko Koreje i učio je kod Kim Kei-mei-a. Kasnije je majstorirao 18 Kineskih i Korejskih borilačkih vještina. Neka od područja u Kini gdje je Takamatsu išao su Tensein, Mongolija i Mandžurija, gdje je služio mnoge gospodare, te proveo 10 godina. Dok je bio u Kini, Takamatsu se borio u nekoliko bitaka. Da bi preživio u Kini, Takamatsu je podučavao borilačke vještine. U jednom trenutku, kada je bio u Engleskoj školi, imao preko 1000 učenika. Mnogi stariji borilački majstori došli su se boriti sa njim. U prošlosti ste prihvaćali izazove drugih – prihvaćanje je bilo jedini način da zadržite svoj kredibilitet kao borilački majstor i učitelj. On se borio protiv svih izazivača i nikada nije izgubio niti jednu borbu, iako su neke bile nerješene. U Takamatsu-ovom dnevniku stoji da se u 12 borbi borio do smrti i da je imao 7 takmičarskih mečeva. Borbe do smrti su rezultat izazova. Sve ove stvari su se dogodile u vrijeme kada se bližio svojoj 30-oj godini. Za svoje borbe i načine borenja Takamatsu je bio poznat na Istoku kao “Mongolski tigar”.

Takamatsu se vratio u Japan 1919. godine. Nedugo zatim otišao je u hram Tendai na planinu Hiei u Kyoto-u gdje je zaređen za svećenika. Kasnije je postao jedan od opata u tom hramu. Iako je rekao da nije bio religiozna osoba, bio je vrlo prilagodljiva duha i moguće je da je bio podučavan u tri potpuno različite religije. Često je molio za ljude koje je ubio i jednom je rekao da je počinio mnogo grešaka u svojoj mladosti.

Takamatsu je također bio i savjetnik u filmu “Shinobi no mono” koji je radio Daiei. Podučavao je Bojutsu neke glumce u filmu.

Takamatsu je, u svojim kasnijim godinama, vodio malu čajnu kuću i hotel u Kashiwara-i, Nara, Japan. Također je na tom mjestu podučavao nekoliko učenika Ninjutsu-u. Takamatsu je nazvao svoj Dojo “Sakushin”.

U 1950-im, Takamatsu je uzeo novog učenika imenom Hatsumi Masaaki, mladića od 26 godina. Hatsumi je tada već učio Kobudo kod učitelja imenom Ueno. Ueno mu je rekao da ga više nema čemu naučiti i tada je Hatsumi otišao u Naru gdje je želio pronaći učitelja borilačkih vještina. Hatsumi je tada već imao Dan stupnjeve u više vještina kao što su Karate, Aikido i 4. Dan u Judo-u, Te je podučavao Judo u američkoj vojnoj bazi u Zama-i.

Takamatsu je imao nekoliko drugih učenika, osim Hatsumi-a, a neki od njih su: Akimoto Fumio, Ueno Takashi, Takeuchi Kikakusai, Tatsuta Yasuchiro, Hanaoka Nangaku, Sato Kinbei, Koba Koshiro.

Jednog dana su Takamatsu i Hatsumi sjedili u sobi kada je Takamatsu rekao Hatsumi-u da zatvori oči dok on izađe iz sobe i da ih drži zatvorene. Hatsumi je čuo kada je Takamatsu Sensei napustio sobu i otišao dolje po stepenicama. On, međutim, nije čuo kada je njegov učitelj ponovo ušao u sobu jer je ovaj koristio Ninja metode tihog kretanja i ulaženja (shinobi iri). Tada je Takamatsu je napao Hatsumi-a iza leđa sa katanom, izvodeći Jumonji Kiri (jedan okomiti, jedan vodoravni rez), na što se Hatsumi izmaknuo. Takamatsu je tada rekao da je položio “Sakki test”. Nakon toga, Takamatsu je Hatsumi-u dao Menkyo Kaiden te je Hatsumi postao je ovlašten u devet škola.

Takamatsu je rekao svojim ostalim učenicima da je odlučio da je Hatsumi najpodesnija i najbolja osoba da prenosi dalje tradiciju, te ga proglasio Sokeom devet ratničkih vještina.

Hatsumi je tada postao službeni Soke. Osnovao je ono što mi sada znamo kao Bujinkan koji uključuje učenja svih devet tradicija koje je njemu prenio Takamatsu Sensei. Hatsumi Soke je stvorio svoj vlastiti dojo sa njegovim vlastitim pravilima.

Takamatsu Soke je umro nedugo zatim, 2. travnja 1972.g., u 85-oj godini života. Iako je prekinuo treninge u 80-oj, nastavio je nadzirati Hatsumiev osobni trening. Hatsumi-a je gledao kao na sina.

Takamatsu je bio član Shobu Bureau-a, bivši predsjednik Nippon Minkoku Seinen Botoku kai-a (Organizacija Borilačkih Vještina za Japansku mladež) i bio je poznat u Japanu kao učitelj Jujutsu-a i Bojutsu-a. Od devet škola, bio je znan u Japanu samo za Kukishinden Ryu. Priča se da su, kada je umro, njegovi susjedi bili šokirani pročitavši u njegovom prikazu života pokojnika da je, ustvari, on bio veliki učitelj zadnje i drevne škole Ninjutsu-a, Togakure Ryu-a.

Takamatsu Toshitsugu Soke je bio zaista veliki čovjek i živući primjer pravog borilačkog majstora. Zbog našeg vremena i kako brzo dolaze promjene u načinu života ljudi koji žive u zadnjih 50 godina, on je, možda, bio posljednji od zaista velikih Samuraja – vrsnih ratnika. Jednoga dana njegove priče o pravim bitkama i osobna duhovna mudrost, možda, će biti rečene i pridružene tim velikim borilačkim majstorima u povijesti, kao Musashi.

Učenici Bujinkan-a su sretni što mogu učiti vještine i prakticirati sistem koji je taj čovjek sastavio za nas, od početka do kraja stvarno živeći tradicije Budo-a.