Tokom velikog povjesnog perioda, Kunoichi ili ženski Ninja, koristila
se na mnogo načina. Kunoichi su također zauzimale vrlo važnu
ulogu u Ninja familijama ili klanovima feudalnog Japana.
Chiyome Mochizuki, žena Shoguna Moritoki Mochizukija, ustanovila je
jednu od najraširenijih mreža ženskih Ninja agenata tokom ratovanja
provincija u Japanu. Chiyome je organizirala da njeni operativci budu
čuvari hramova, oltara i svetišta, a nazvani su Miko. Oni su se mogli
nesmetano kretati po čitavoj zemlji i zalaziti na mnoga mjesta, jer
ih je tadašnja zajednica vrlo poštivala, a nisu izazivali veliku pažnju.
U težnji da se dokopaju važnih informacija, politički moćnici i učesnici
u borbama za vlast, često su povjeravali takve zadatke Kunoichi, kakve
Ninje najčešće nisu mogli obaviti. Kunoichi su povjeravani zadaci gdje
je do izražaja trebala doći ženska intuicija i gdje su žene mogle nesmetano
ući, bez bojazni da bi netko mogao pretpostaviti zbog čega se tu nalaze.
Često su se koristile svojim dražima kao Konkubine i Gejše, kako bi
došle do raznih informacija, a po potrebi ili zadatku ubile ili osakatile
neprijateljskog zapovjednika ili moćnika.
Postojale su zadaće špijunske prirode ili naručena ubojstva, koja je
jedino Kunoichi, prednošću svog spola mogla izvršiti a gdje muškarci
nisu imali šanse. U feudalnom Japanu se pričalo da ne postoji, tako
dobro čuvana tvrđavau koju ne bi mogla ući Kunoichi.
Međutim, ženske Ninje, također su se obučavale u gotovo kompletnoj obuci
kao i muški Ninje. Također su morale prolaziti dugotrajna i naporna
vježbanja, psihičku i fizičku pripremu. Međutim više se pažnje obračalo
na taktičku te psihološku obuku, kako bi mogli manipulirati neprijateljem.
Edukacija Kunoichi bila je koncentrirana na mala oružja za blisku borbu
i upotrebu. Tako su bile usavršene u Yagen (farmaciji i pravljenju otrova,
raznih napitaka i ljekovitih trava, te droge), Kayaku jutsu (pravljenju
i podmetanju vatre, upotrebi eksploziva), Bo Ryaku (strategiji), Inton
jutsu (tehnikama bježanja, sakrivanja, kamuflaže), Shinobi iri (tehnikama
tajnog kretanja i načinima prodiranja i provaljivanja), Tanto jutsu
(tehnikama upotrebe bodeža), Shuriken jutsu (vještini bacanja oštrica
i projektila), te mnogim drugim. Manja se pažnja obraćala na velika
oružja kao što su mačevi, koplja, štapovi, mada i to nije bila rijetkost.
Međutim, kako bi prikrile svoja djelovanja Kunoichi se obučavala i tehnikama
plesa, pjevanja, sviranja, ceremonije čaja i drugih.
Specifično oružje za Kunoichi bile su igle, koje su se stavljale u kosu
kako bi držale frizuru, međutim u određenom trenutku vađene su i ubadane
u tijelo žrtve. Takve igle obično su bile premazane jakim otrovima,
koji bi momantalno usmrtili. Još jedno od oružja Kunoichi bile su i
Neko-te, kandže koje su se stavljale na prste na ruci, a također su
umakane u otrove i kojima su se greble žrtve. Večinu svojih fizičkih
sposobnosti koristile su samo u nuždi, u samoobrani, primjenjujući tehnike
napada odlučno i u kombinaciji sa psihologijom i faktorom iznenađenja.
Današnje Kunoichi uvježbavaju i primjenjuju svoju vještinu na sasvim
različit način od svoje povijesne prethodnice. Ona sada trenira Ninjutsu
da obogati svoj život posvetivši se jednoj drevnoj ratničkoj vještini,
radi rekreacije, fizičke kondicije, samoobrane, kao i duhovnog razvoja
i stjecanja samopouzdanja.
Međutim, postoji jedna zajednička crta one Kunoichi iz prošlosti i ove
suvremene. Obje su – ratnici !
U školi Bujinkan Seishin Dojo Croatia, velika pažnja se posvečuje djevojkama.
Danas one ne obavljaju zadaće, kakve su obavljale njihove povjesne prethodnice,
već vježbaju kako bi stekli samopouzdanje, pozitivan duh, razviju svoje
psihičke i fizičke potencijale, vještinu, a u krajnjem slučaju za samoobranu.
Vještina koju uče na treninzima, uveliko im može pomoći u svakodnevnom
životu.
S druge strane, Ninjutsu kao da je stvoren za njih jer uz minimalnu
upotrebu snage mogu potencijalnom napadaču nanijeti velike štete.
U školu se upisuje veliki broj djevojaka, ali ostaju samo one najupornije.
Svojim trudom, radom te vještinom ravnopravno stoje uz svoje muške kolege,
gdje sudjeluju u teškim i napornim treninzima, seminarima a isto tako
i na demonstracijama gdje predstavljaju ovu ratničku vještinu.
U Bujinkanu se jako ponosimo svojim djevojkama, njihovim radom, znanjem
i trudom!
