Takamatsu se rodio 23. Godine Meiji ere (10.3.1887.),
u Akashi-u, provincija Hyogo. Porodica Takamatsu potječe iz Matsugashima-e
u Ise. U jednom periodu povijesti porodice, Takamatsu je bio Daimyo tog
područja, sa vlastitim Hosokubi dvorcem. Jedan od njihovih predaka je
bio Takamatsu Masatoshi. Porodica je, uz to, bila povezana sa hramom Amsuta.
Fujiwara Toshihiro je dao porodici Takamatsu makimono zapis zvan Amatsu
Tatara koji je čuvao u hramu.
 |
Toshitsugu Takamatsu,
33. Soke Togakure Ryua |
Njegov djed, Toda Shinryuken Masamitsu, je imao kliniku za kosti i
Budo Dojo u Kobe-u. U tom Dojo-u on je bio Soke borilačkog sistema poznatog
kao Shindenfudo Ryu. Toda je bio 8. Generacija Tozawa Ryu Taro-a i bio
je potomak Tozawa Hakuunsai-a, originalnog osnivača Gyokko Ryu Kosshijutsu-a
(poglavlje 2). Toda je imao rang samuraja, a potjecao je iz provincije
Iga.
Neki iz Takamatsu-ove porodice potjecali su iz Takao-a, planinski dio
provincije Iga. Takamatsu je rekao da misli da je samo mali dio njegove
porodice proučavao Ninjutsu. Toda je još podučavao Shinden Koto Ryu
Karate (kasnije promijenjen naziv u Koto Ryu Koppojutsu), Gyokko Ryu
Kosshijutsu, Kumogakure Ryu Ninpo, Gyokushin Ryu Ninpo i Togakure Ryu
Ninpo Taijutsu. Toda je, osim toga, bio stariji instruktor u Bikenshin
Ryu Kenjutsu-u, škola koju su podučavali Tokugawa shoguni i koju je
on podučavao u vojnoj akademiji u Nakano-u
Nakon što je nauèio Shindenfudo Ryu, Toda ga je poduèavao Koto Ryu i
zatim, Togakure Ryu. U to vrijeme Toda je pisao knjigu o vojnoj strategiji
te je bio pozvan da daje poduku u Carskoj vojnoj školi. Kasnije su Toda
i Takamatsu zajedno izdali vojni priruènik (još nema dokaza da je pronaðen),
i vojska je prihvatila te tehnike u svoj sistem.
U proljeæe, kada je imao 13 godina (1900.g.), Takamatsu napušta srednju
školu da bi pohaðao Englesku školu George Bundow i Kinesku Klasiènu
školu u svom rodnom gradu Kobe-u. Nakon nekog vremena pridruio se školi
Takagi Yoshin Ryu, gdje je Mizuta Yoshitaro Tadafusa bio 15. Soke. Trenirao
je u njegovom Dojo-u svaki dan i kada je napunio 17 godina, Mizuta mu
je dao Menkyo Kaiden iz Takagi Yoshin Ryu-a.
 |
Takamatsu
sensei (lijevo) za vrijeme treninga |
Takamatsu je od očevog rođaka po imenu Ishitani Matsutaro
Takekage naučio “Kuki Happo Biken no Jutsu” (Vještinu
skrivenog oružja protiv devet demona u osam pravaca – Kukishinden
Ryu). Ishitani je, između ostalog, vježbao različite
aspekte Ninjutsu-a i podučavao je Takamatsu-a nekoliko drugih
škola kojih je, također, bio Soke. To su bile Hon Tai Takagi
Yoshin Ryu (koji je Takamatsu već učio kod Mizuta), Gikan
Ryu Koppojutsu i Shinden Muso Ryu.
Nakon smrti svog djeda Tode, Takamatsu je otišao u Kinu. Jedan
od razloga koje je naveo je bila želja da testira svoj trening
i, kako to više nije bilo moguće u Japanu, otišao je
u Kinu raditi za mnoge ratoborne vojskovođe raštrkane po Kini.
Prvi put kada je putovao u Kinu, Takamatsu je išao preko Koreje
i učio je kod Kim Kei-mei-a. Kasnije je majstorirao 18 Kineskih
i Korejskih borilačkih vještina. Neka od područja
u Kini gdje je Takamatsu išao su Tensein, Mongolija i Mandžurija,
gdje je služio mnoge gospodare, te proveo 10 godina. Dok je bio
u Kini, Takamatsu se borio u nekoliko bitaka. Da bi preživio u
Kini, Takamatsu je podučavao borilačke vještine.
U jednom trenutku, kada je bio u Engleskoj školi, imao preko 1000
učenika. Mnogi stariji borilački majstori došli su
se boriti sa njim. U prošlosti ste prihvaćali izazove drugih
– prihvaćanje je bilo jedini način da zadržite
svoj kredibilitet kao borilački majstor i učitelj. On
se borio protiv svih izazivača i nikada nije izgubio niti jednu
borbu, iako su neke bile nerješene. U Takamatsu-ovom dnevniku stoji
da se u 12 borbi borio do smrti i da je imao 7 takmičarskih mečeva.
Borbe do smrti su rezultat izazova. Sve ove stvari su se dogodile u
vrijeme kada se bližio svojoj 30-oj godini. Za svoje borbe i načine
borenja Takamatsu je bio poznat na Istoku kao "Mongolski tigar".
Takamatsu se vratio u Japan 1919. godine. Nedugo zatim otišao je
u hram Tendai na planinu Hiei u Kyoto-u gdje je zaređen za svećenika.
Kasnije je postao jedan od opata u tom hramu. Iako je rekao da nije
bio religiozna osoba, bio je vrlo prilagodljiva duha i moguće
je da je bio podučavan u tri potpuno različite religije.
Često je molio za ljude koje je ubio i jednom je rekao da je
počinio mnogo grešaka u svojoj mladosti.
Takamatsu je također bio i savjetnik u filmu “Shinobi no mono”
koji je radio Daiei. Podučavao je Bojutsu neke glumce u filmu.
Takamatsu je, u svojim kasnijim godinama, vodio malu čajnu kuću
i hotel u Kashiwara-i, Nara, Japan. Također je na tom mjestu podučavao
nekoliko učenika Ninjutsu-u. Takamatsu je nazvao svoj Dojo “Sakushin”.
U 1950-im, Takamatsu je uzeo novog učenika imenom Hatsumi Masaaki,
mladića od 26 godina. Hatsumi je tada već učio Kobudo
kod učitelja imenom Ueno. Ueno mu je rekao da ga više nema
čemu naučiti i tada je Hatsumi otišao u Naru gdje
je želio pronaći učitelja borilačkih vještina.
Hatsumi je tada već imao Dan stupnjeve u više vještina
kao što su Karate, Aikido i 4. Dan u Judo-u, Te je podučavao
Judo u američkoj vojnoj bazi u Zama-i.
Takamatsu je imao nekoliko drugih učenika, osim Hatsumi-a, a
neki od njih su: Akimoto Fumio, Ueno Takashi, Takeuchi Kikakusai, Tatsuta
Yasuchiro, Hanaoka Nangaku, Sato Kinbei, Koba Koshiro.
Jednog dana su Takamatsu i Hatsumi sjedili u sobi kada je Takamatsu
rekao Hatsumi-u da zatvori oči dok on izađe iz sobe i da
ih drži zatvorene. Hatsumi je čuo kada je Takamatsu Sensei
napustio sobu i otišao dolje po stepenicama. On, međutim, nije
čuo kada je njegov učitelj ponovo ušao u sobu jer
je ovaj koristio Ninja metode tihog kretanja i ulaženja (shinobi
iri). Tada je Takamatsu je napao Hatsumi-a iza leđa sa katanom,
izvodeći Jumonji Kiri (jedan okomiti, jedan vodoravni rez), na
što se Hatsumi izmaknuo. Takamatsu je tada rekao da je položio
"Sakki test". Nakon toga, Takamatsu je Hatsumi-u dao Menkyo
Kaiden te je Hatsumi postao je ovlašten u devet škola.
 |
Takamatsu
sensei podučava mladog Hatsumija |
Takamatsu je rekao svojim ostalim učenicima da je odlučio da je Hatsumi
najpodesnija i najbolja osoba da prenosi dalje tradiciju, te ga proglasio
Sokeom devet ratničkih vještina.
Hatsumi je tada postao službeni Soke. Osnovao je ono što mi sada znamo
kao Bujinkan koji uključuje učenja svih devet tradicija koje je njemu
prenio Takamatsu Sensei. Hatsumi Soke je stvorio svoj vlastiti dojo sa
njegovim vlastitim pravilima.
Takamatsu Soke je umro nedugo zatim, 2. travnja 1972.g., u 85-oj godini
života. Iako je prekinuo treninge u 80-oj, nastavio je nadzirati Hatsumiev
osobni trening. Hatsumi-a je gledao kao na sina.
Takamatsu je bio član Shobu Bureau-a, bivši predsjednik Nippon Minkoku
Seinen Botoku kai-a (Organizacija Borilačkih Vještina za Japansku mladež)
i bio je poznat u Japanu kao učitelj Jujutsu-a i Bojutsu-a. Od devet škola,
bio je znan u Japanu samo za Kukishinden Ryu. Priča se da su, kada je
umro, njegovi susjedi bili šokirani pročitavši u njegovom prikazu života
pokojnika da je, ustvari, on bio veliki učitelj zadnje i drevne škole
Ninjutsu-a, Togakure Ryu-a.
Takamatsu Toshitsugu Soke je bio zaista veliki čovjek i živući primjer
pravog borilačkog majstora. Zbog našeg vremena i kako brzo dolaze promjene
u načinu života ljudi koji žive u zadnjih 50 godina, on je, možda, bio
posljednji od zaista velikih Samuraja – vrsnih ratnika. Jednoga dana njegove
priče o pravim bitkama i osobna duhovna mudrost, možda, će biti rečene
i pridružene tim velikim borilačkim majstorima u povijesti, kao Musashi.
Učenici Bujinkan-a su sretni što mogu učiti vještine i prakticirati sistem
koji je taj čovjek sastavio za nas, od početka do kraja stvarno živeći
tradicije Budo-a