KUNOICHI – ŽENE NINJE

Tokom velikog povjesnog perioda, Kunoichi ili ženski Ninja, koristila se na mnogo načina. Kunoichi su također zauzimale vrlo važnu ulogu u Ninja familijama ili klanovima feudalnog Japana.

Chiyome Mochizuki, žena Shoguna Moritoki Mochizukija, ustanovila je jednu od najraširenijih mreža ženskih Ninja agenata tokom ratovanja provincija u Japanu. Chiyome je organizirala da njeni operativci budu čuvari hramova, oltara i svetišta, a nazvani su Miko. Oni su se mogli nesmetano kretati po čitavoj zemlji i zalaziti na mnoga mjesta, jer ih je tadašnja zajednica vrlo poštivala, a nisu izazivali veliku pažnju.

U težnji da se dokopaju važnih informacija, politički moćnici i učesnici u borbama za vlast, često su povjeravali takve zadatke Kunoichi, kakve Ninje najčešće nisu mogli obaviti. Kunoichi su povjeravani zadaci gdje je do izražaja trebala doći ženska intuicija i gdje su žene mogle nesmetano ući, bez bojazni da bi netko mogao pretpostaviti zbog čega se tu nalaze. Često su se koristile svojim dražima kao Konkubine i Gejše, kako bi došle do raznih informacija, a po potrebi ili zadatku ubile ili osakatile neprijateljskog zapovjednika ili moćnika.

Postojale su zadaće špijunske prirode ili naručena ubojstva, koja je jedino Kunoichi, prednošću svog spola mogla izvršiti a gdje muškarci nisu imali šanse. U feudalnom Japanu se pričalo da ne postoji, tako dobro čuvana tvrđavau koju ne bi mogla ući Kunoichi.

Međutim, ženske Ninje, također su se obučavale u gotovo kompletnoj obuci kao i muški Ninje. Također su morale prolaziti dugotrajna i naporna vježbanja, psihičku i fizičku pripremu. Međutim više se pažnje obračalo na taktičku te psihološku obuku, kako bi mogli manipulirati neprijateljem.

Edukacija Kunoichi bila je koncentrirana na mala oružja za blisku borbu i upotrebu. Tako su bile usavršene u Yagen (farmaciji i pravljenju otrova, raznih napitaka i ljekovitih trava, te droge), Kayaku jutsu (pravljenju i podmetanju vatre, upotrebi eksploziva), Bo Ryaku (strategiji), Inton jutsu (tehnikama bježanja, sakrivanja, kamuflaže), Shinobi iri (tehnikama tajnog kretanja i načinima prodiranja i provaljivanja), Tanto jutsu (tehnikama upotrebe bodeža), Shuriken jutsu (vještini bacanja oštrica i projektila), te mnogim drugim. Manja se pažnja obraćala na velika oružja kao što su mačevi, koplja, štapovi, mada i to nije bila rijetkost, jer su morale čuvati svoje kuće i zemlju od raznih razbojnika, dok su im muževi bili na terenu.

Međutim, kako bi prikrile svoja djelovanja Kunoichi se obučavala i tehnikama plesa, pjevanja, sviranja, ceremonije čaja i drugih.

Specifično oružje za Kunoichi bile su igle, koje su se stavljale u kosu kako bi držale frizuru, međutim u određenom trenutku vađene su i ubadane u tijelo žrtve. Takve igle obično su bile premazane jakim otrovima, koji bi momantalno usmrtili. Još jedno od oružja Kunoichi bile su i Neko-te, kandže koje su se stavljale na prste na ruci, a također su umakane u otrove i kojima su se greble žrtve. Večinu svojih fizičkih sposobnosti koristile su samo u nuždi, u samoobrani, primjenjujući tehnike napada odlučno i u kombinaciji sa psihologijom i faktorom iznenađenja.

Kroz povijest žene su se vrlo često upotrebljavale za špijunske zadatke i prikupljanje raznih informacija. U mnogim tajnim službama to rade i u današnje vrijeme.

Današnje Kunoichi uvježbavaju i primjenjuju svoju vještinu na sasvim različit način od svoje povijesne prethodnice. Ona sada trenira Ninjutsu da obogati svoj život posvetivši se jednoj drevnoj ratničkoj vještini, radi rekreacije, fizičke kondicije, samoobrane, kao i duhovnog razvoja i stjecanja samopouzdanja.

Međutim, postoji jedna zajednička crta one Kunoichi iz prošlosti i ove suvremene. Obje su – ratnici !

U školi Bujinkan Seishin Dojo Croatia, velika pažnja se posvečuje djevojkama. Danas one ne obavljaju zadaće, kakve su obavljale njihove povjesne prethodnice, već vježbaju kako bi stekli samopouzdanje, pozitivan duh, razviju svoje psihičke i fizičke potencijale, vještinu, a u krajnjem slučaju i nuždi za samoobranu. Vještina koju uče na treninzima, uveliko im može pomoći u svakodnevnom životu.

S druge strane, Ninjutsu kao da je stvoren za njih jer uz minimalnu upotrebu snage mogu potencijalnom napadaču nanijeti velike štete.

U školu se upisuje veliki broj djevojaka, ali ostaju samo one najupornije. Svojim trudom, radom te vještinom ravnopravno stoje uz svoje muške kolege, gdje sudjeluju u teškim i napornim treninzima, seminarima a isto tako i na demonstracijama gdje predstavljaju ovu ratničku vještinu.

U Bujinkanu se jako ponosimo svojim djevojkama, njihovim radom, znanjem i trudom!